baš si nešto razmišljam

srijeda, 01.09.2010.

RENT A BODY

Gledajući razne znanstvene dokumentarne filmove, čitajući o tome zapise u knjigama ili štampi - ali što je najvažnije, razgovarajući sa ljudima o tome uživo, ili preko e-pošte i slušajući njihove nevjerojatne priče i iskaze, što su sve doživjeli, ostao sam ponekad stvarno iznenađen.
Kao i kod UFO tematike, tako i ovdje postoje ljudi koji lažu.
Žele ostaviti dojam ili privući pažnju na gledatelje/čitatelje/slušatelje, izmišljajući i šireći laži, pri tome dovodeći u pitanje istinite događaje i njihovu vjerodostojnost.. Montirajući svakakve lažne stvari na video ili izmišljajući nepostojeće činjenice - a sve u korist, njihove prevare, sa jedinim ciljem i nakanom, kako bi sebe učinili što važnijim u društvu ili im je to možda posao kako bi skrenuli pažnju sa toga i kako netko ili svi ne bi previše "kopali" po tome.
Naravno takve slučajeve, možete brzo i efikasno uočiti i prepoznati, jer oni imaju propagandni ili antipropagandni štih u sebi kao npr. hoteli u kojima se stalno pojavljuju duhovi itd.
Pažljivo prateći te slučajeve, koji su vjerodostojni zbog samog načina na koji su se i kada dogodili, možemo sa sigurnošću reći 100%, da se duhovi umrlih osoba nalaze oko nas.
Mnogo ljudi želi znati kako ih dozvati, kojom tehnikom, odnosno kako se dozivaju duhovi.
Kao prvo, mogu vam samo reći jedno i vjerujte mi na riječ - da to sigurno NE želite učiniti, jer onog momenta, kad bi prizvali duha i kad bi se to dogodilo, odnosno kad bi vam taj duh jasno dao do znanja da je tamo - vjerojatno bi se od straha - srušili na pod.
Uzmite samo u obzir, kad vas netko iznenada dodirne, dok ste fokusirani na monitor kompjutera i ne vidite ga kad je ušao u vašu sobu - kako se tad trgnete i preplašite, a osobu vidite.
Sad zamislite situaciju kada vas dodirne nešto - što ne vidite, od takvih momenata možete umrijeti na licu mjesta, ili pasti u takav šok, od koga se možete jako teško oporaviti, ili čak imati nakon toga trajne posljedice. Ja sam se rodio ili pak stekao neke osobine, da ne moram prizivati duhove, već ih osjetim - ma gdje me doveli, a komunikaciju sa njima održavam svakodnevno, jer je meni to normalno i znam kako to učiniti i razlikovati od autosugestije, koja nas često može prevariti - odnosno možemo je zamijeniti duhom.

Prije nekoliko mjeseci javile su mi se dvije osobe, koje su imale ZNATNE smetnje u kući/stanu u sobi gdje su spavale.
Odmah sam znao o čemu se radi, jer to ima i logično objašnjenje.
Pri mom upitu tko je živio u tom stanu, nisam dobio odgovor koji bi opravdao takvo stanje.
Znao sam da mi osoba koja je bila udaljena 200 km od mene, nešto važno prešutjela.
Nakon mog inzistiranja, da mi nešto nije rekla, ili da je zatajila u tom razgovoru, osoba se je oslobodila i rekla mi ono što sam već i znao.
Zapravo znao sam puno više, ali je nisam htio uznemiriti, jer u principu situacija nije opasna po nju/ njega.
U kući se nalaze veliki orbsi, koje su te osobe snimile fotoaparatom, u momentu kad su začule zvuk ili čak dodir na svom tijelu, a nikoga nije osim njih bilo u sobi.
Naravno prostim okom se nije vidjelo ništa, no fotoaparat je zabilježio iznimno velike orbse, koji su izlazili iz zidova, ulazili u tijelo osoba ili prolazili kroz pod stana.
Kako sam i svojevremeno sam imao takvih pojava u kući, a onda nisam imao digitalni fotoaparat, posnimao sam cijelu moju kuću, ali nisam naišao ni na jednoga - no ja već duže vremena nisam imao takvih audio i video posjeta.

Ne znam, da li ste ikada čuli da ljudi kažu: "Ne znam koji mi je kurac bio kao da nisam bio ja..."
..i nisu bili oni.Orbsi mogu vještinom koju imaju, ući u tijelo i zauzeti ga.
Vjerujte mi da mnoga neobjašnjiva ubistva i stravični zločini koji su se desili i o kojima ste čitali, nisu uopće neopravdani i imaju svoje porijeklo, koje se nastavlja iz života u život - podsvjesno.
Znači netko vas može ubiti sjekirom iz tkz. čistog mira, no to iza sebe ima svoje dugove iz prošlosti i iz prošlih života i zbivanja.

Evo za primjer samo jedan slučaj koji je vrlo interesantan.
Prije nešto više od mjesec dana jedan je čovjek silovao i ubio djevojčicu od 8 godina.Čovjek je imao 52 godine.Uhapšen je i priveden u zatvor i zamislite umro je na dan rođenja te djevojčice - kažu od srca.
To su stvari, koje nama običnim smrtnicima, izgledaju strašno i naravno da za njih nema opravdanja.
No, pozadina priče koju ne znamo, može biti sasvim drugačija.Ona tamo ima svoj smisao - a u našem svijetu, to je okrutan zločin kojeg definitivno moramo osuditi. Što ako je duh te curice, u prošlom životu strašno zlostavljao duha ovog čovjeka i on mu se je samo na taj način osvetio.
Znam da to ljudima može biti neprihvatljivo i čudno - no nažalost to je tako. To je moguće, mi ne upravljamo time.
Duh čovjeka koji umre , a patio je zbog nekoga, može vam u budućem životu napraviti pakao od života, kako u tjelesnom, obliku tako i u neobjašnjivim situacijama - kad vam sve ide naopako.
Duh se može vezati za mjesto ili neku nesreću.
Mnogi nakon što umru, ostanu živjeti tamo gdje su i umrli. Neki se čak vrate kući nakon što ih ubiju ili su umrli u nekoj drugoj zemlji.
Neki duhovi se sakrivaju u kućama - od drugih duhova, koji ih traže i baš poput ljudi, brane se od njih.
Ima dobrih i loših duhova.
Onog momenta kad čovjek umre i nađe se u međuprostoru između dvije različite dimenzije, ima izbor kamo može i kamo ne može otići.
Zamislite situaciju kad ne možete otići k svjetlosti, ili svjetlost ne dođe po vas, ili vas ne pronađe jer je niste svijesni, a otvorena su vam neka druga vrata u koja- vjerujte mi ,...sigurno ne želite ući.
SIGURNO NE ŽELITE UĆI!

I što će te onda učiniti, koji je vaš izbor - pa ostati ćete u međuprostoru, koji je jako hladan i nije baš ugodan.
Ali iz tog međuprostora se može komunicirati sa ljudima, zapravo sa mnogo ljudi,...čak i sa skepticima koji ne vjeruju u te "bablje priče", no ne znaju prepoznati te simptome, pa kad ih pročitaju ili im ih netko pokaže, oni kažu:
"Joj pa to mi se je desilo 100 puta..."
Da je,... desilo ti se je 100 puta, ali nisi obraćao pažnju na to, pripisivajući to nekoj slučajnosti, koja ti se desila 100 puta za redom - mislim,...koliko moraš biti glup, da to ne primjetiš ili nazoveš slučajnošću.
Iako sam do sada, već pisao dosta o ovoj tematici, nisam napisao niti pola,od onoga što mi se je desilo u životu i od čega bi vam zastao dah, no vjerojatno s vremenom i hoću, ali moram se odlučiti na to,.. unutar sebe.
U to je uključeno i moje rođenje, kao i sve okolnosti pod kojim je ono nastalo, a koje traju još i dan danas.
Najprije sam im se čudio, a sad sam ih prihvatio, pa su mi smiješne i simpatične, no kako ne bi ostale samo u meni , pokazujem ih svojim ukućanima, kako bi mogli jednom svjedočiti i pričati kako to nije bila nikakva slučajnost, već se je to dešavalo uvijek.

Vjerojatno jedan od najbizarnijih slučajeva za koje znam, je slučaj ljudi koje poznajem osobno i koji su mi prijatelji.
Oni su izgubili jedno dijete i to u godinama, kad je to dijete trebalo prestati biti dijete i zakoračiti u život, no stvari su se izokrenule preko noći - doslovno!!!
PREKO NOĆI!!!
Nakon što su se vratili sa nekog obiteljskog izleta, dijete je palo u komu i nakon par dana umrlo.
Strašno.
Mislim da je ipak najteže izgubiti dijete. To je gore nego izgubiti mamu ili ženu, tatu ili ne znam koga drugoga.
No, pazite što se je desilo.To dijete je za života imalo - mobitel.
Niš posebno pa svi ga imaju.
Da, ali ovaj je postao poseban.
Nakon što je dijete umrlo i broj je istekao zbog ne upotrebe, a mobitel bio mjesecima ugašen - njezina najbolja prijateljica - dobila je od nje SMS. Ne znam što na to reći - prava istina. Cura ga je pokazala njenim roditeljima. Kako lijepa gesta. Poslati svojoj prijateljici iz života SMS sa onoga svijeta.
Iskreno to mi jedan od najljepših događaja za koje sam čuo - ikad.
Kompjuteri i audio i video tehnika, su najčešće sredstvo komunikacije duhova sa ovim svijetom, takvih primjera znam na stotine.

Mi njih ne vidimo - a oni nas da.
Interesantno.
Ovo je točka u kojoj se možete zapitati, koliko sami sudjelujete u životu u njegovom kreiranju i brizi za opstankom.
Poznat mi je čitav niz događaja , kad se nađete na nekom mjestu, kao slučajno, a nakon toga desi se čitav niz događaja vezanih uz tu slučajnost.
Odavno sam to shvatio i zbog toga živim svoj život ,na vrlo nekovencionalan način, često čineći neobjašnjive manevre, koje moja okolina ne razumije, pa sam tako postao "težak tip" sa svojim "mušicama" , no ja samo živim, po jednom načinu, koji je jako duhovan i nisu mi više važne stvari koje su važne tkz.običnim ljudima - iako ja sebe smatram potpuno običnim čovjekom i to stvarno tako mislim.
Znam da ponekad tako ne izgleda, ali to je tako.
Sve manje sam vezan za neke stvari, za koje sam bio donedavno jako vezan.
Moja neobjašnjiva ponašanja u nekim momentima, bila su totalno opravdana, no nisam mogao reći - da mi je tako rečeno da postupim.
Imam svoj zadatak, znam koji je, shvatio sam ga, a jedan dio tog zadatka je i da pišem ovo što sad čitate i navedem vas, da tim stvarima posvetite više pažnje od stvarnosti u kojoj živite. Svaki čovjek ima zadatak, nisam ja ništa posebno,..da me ne bi krivo razumjeli.
Ja sam samo prepoznao matricu nakon nekog vremena. Meni ljudi govore, ono što ne bi rekli nikome.
Bez da ih na to nagovaram.
Uvijek mi je drago ako mogu pomoći oko takvih stvari.

Nedavno nakon gubitka osobe, koju sam volio u mladosti i koja mi je mnogo značila i koja je "počinila samoubojstvo" počele su mi se dešavati jako čudne stvari.Jedna od njih je i ova...
Ovdje na mom blogu www.igor-kostelac,com imam svoje pjesme koje pjevam (i čiji sam autor) dok čitate ovo što pišem, kao i strane pjesme - koje nisu moje, odnosno čiji nisam autor.
Pjesama ima oko 20-tak koje sviraju RANDOM, što znači - da player sam izabire pjesme, koje će svirati i kojim redom i pri tome ne ponavljajući jednu te istu pjesmu za redom npr dva puta - NIKAD.
Tri pjesme čiji sam autor, a koje su posvećene i napisane za tu osobu, nakon što sam napisao oproštajni post za nju, player koji je bio na stand by pauzi, sa nekom drugom pjesmom ( koju sam zaustavio dok sam čitao napisan post) - uključio se je sam od sebe svirajući pjesmu JUTROS SAM SHVATIO KOLIKO TE VOLIM ,...tri puta uzastopce, da bi nakon toga nastavio sa preostale dvije pjesme koje sam napisao za nju.
To se nikad nije desilo prije,..ali ni poslije.
I ne samo to, osjećajući da nešto u svemu tome nije u redu, napisao sam joj post "NEŠTO SE ČUDNO DOGAĐA SA TOBOM" (što je isto bio naslov jedne pjesme) koju sam napisao za nju. U tom postu sam je zamolio, da ako bi, okolnosti koje su se je desile sa njom, mene ili moju obitelj dovele u opasnost, da me više ne kontaktira, na način na koji me je kontaktirala - usred bijela dana,.. na cesti u gradu.
Nakon toga prestali su se događati sve čudne i neobjašnjive stvari,...čudno zar ne...
I zapamtite jednu stvar, koja će vas možda utješiti npr. zašto ne vozite Ferrari, ili zašto nemate kuću sa bazenom, mnogo novaca, četiri ili pet ljepotica koje ševite kad vam se digne - naravno ako ste muškarac, jer da bi odigrali ulogu koju imate i obavili vaš zadatak, morate imati baš to što imate, te stvari vam omogućuju da obavite zadatak.No bitno ga je pronaći,..u stvari i nije bitno,...živite kako živite ,to vam je zadatak, ako po putu i na tom putu nešto i shvatite, put će vam biti znatno lakši.Ne biste vjerovali kako vam malo treba da budete, jako zadovoljni.Jedino pazite sa vam netko ne rent a tijelo, jer to može tragično završiti i za vas i za nekog drugog.

TELEPATIJA

Uvijek se iznova iznenadim kakve sve mogućnosti postoje u nama kao ljudskim bićima, ali neću pisati o nečemu što sam negdje čitao kako bih vam to prepričao, već ću pisati o onome što svakodnevno proživljavam u praksi i što ne mogu kontrolirati - a zove se, telepatija.

Dakle tokom dana mi se to desi više puta, ali ipak najinteresantniji je, onaj dio kad pomislim, kako već dugo mi se nije javila ta i ta osoba (obično neka osoba kojoj održavam kompjuter) i u istom momentu, mi zazvoni telefon i ta osoba je na liniji.
To mi se događa non stop.
No to ne mogu kontrolirati.
Obraćajući pažnju na to, shvatio sam da je to uvijek nekako povezano sa telefonom, što je vrlo interesantno, jer npr. mobitel odašilje valove, pa je tako moguće da se nešto dešava zbog samog aparata koji prouzrokuje putovanje tih misli.
Interesantno je da pojavom mobitela su se baš takve stvari počele događati češće.

No vratiti ću se unazad par godina, prije pojave odnosno komercijalizacije mobitela - kao aparata, dok sam u spavaćoj sobi imao televiziju.
Znao bih do jako kasno gledati televiziju, onda je ugasiti i zaspati.
Imao sam snove koji su se intenzivno sutradan ostvarivali.
Npr.jednom prilikom, sjećam se sanjao sam nekakve jako šarene ribe u moru (a ja ne ronim).
Probudio sam se oko 11 sati i ukopčao televiziju, a u toku je bila nekakva dokumentarna emisija o ribama, izrazito šarenih boja.
Jednom prilikom sanjao sam avionsku nesreću i otvorivši televiziju oko podne te gledajući vijesti, udarna vijest je bila avionska nesreća.
To mi se je redovito dešavalo i vrlo intenzivno ,dok nisam televiziju premjestio u dnevni boravak, a zatim je to prestalo.

Čudna je snaga naših misli i mogućnosti primanja informacija, bez da je na nas okačen nekakav aparat za komunikaciju.
Najinteresantnije je upravo onaj dio, što pomisao na neku osobu sa kojom čak inače niste niti često u društvu i ne viđate je, već dapače vrlo rijetko - nakon blic pomisli na nju - zazvoni telefon, ili vam se pojavi na ulaznim vratima.
Već mi je počelo biti pomalo neugodno, reći ljudima; ovog časa sam pomislio na vas - jer će misliti da lažem.
Vrlo neugodno.
Sa druge strane gledajući, glupo je o tome ne govoriti, jer na taj način to ostaje u nama i ne znamo niti bi saznali, koliko je sama telepatija česta kod ljudi.

Tokom godina, nakon što mi se je desio čitav niz neobjašnjivih stvari, počeo sam na takve stvari obraćati pažnju i zaključio da intenzivnim razmišljanjem o nečemu ili nekome, možeš napraviti vrlo čudne, ali i jako opasne stvari, a naročito ako ti netko nešto učinio nažao.
Mislima možeš usmrtiti drugu osobu, kilometrima daleko, a da je fizički ne dotakneš - intenzivnim razmišljanjem o njoj i stavljajući je u određenu situaciju u mašti, kojom ti upravljaš i kontroliraš je. Ponavljajući patern (zamisao) osoba koja je na mentalnom nišanu, ni ne zna da je pod jakim utjecajem energije, koja joj može napraviti jako velikih nevolja, no može i napraviti dobre stvari, ovisi o kakvoj se osobi radi i što joj želite napraviti.
Naj jači utjecaj misli je kasno ponoći kad legnete u krevet, prije nego zaspite, kad ste u stanju postepenog opuštanja, kao i jako rano ujutro npr 5 sati ujutro. To možete testirati na taj način, ako imate nekakvu domaću životinju poput psa, mačke ili ptice. U potpunoj tišini pas ili mačka će sa vama imati totalnu komunikaciju i sa njima možete telepatski komunicirati i čak izdavati zapovijedi, koje će životinje besprijekorno poslušati i bez opiranja izvršiti
Na isti način vrši se i komunikacija sa duhovima, odnosno tkz.channelling (kanaliziranje).
No za takve poduhvate, morate imati i neke predispozicije.
No, u principu to može napraviti svaka osoba - samo neka to može brže, a neka to može malo sporije.
Treba vježbati, kao i sve drugo.

Kako vas ne bih ohrabrio, da nekome radite nešto loše, moram vam napomenuti, da to možete činiti samo, ako vam je povrijeđena duša ili ako vam je učinjena neka neopravdana i duboka nepravda koja vas je strašno duboko pogodila.
Najme, u takvim slučajevima, se na čovjeku otvaraju posebni kanali, koji su inače u običnom stanju zatvoreni.
Nešto poput adrenalina u krvi u posebnim situacijama.
Najme npr. čovjek u strahu trči mnogo brže, a da toga nije ni svijestan.Znači taj moment, se u tijelu otvaraju natprirodne ili neuobičajene mogućnosti, koje u normalnim okolnostima, ne funkcioniraju u toj mjeri.

Telepatija je zapravo višekanalna komunikacija, putem misli jednog čovjeka, ili više ljudi.Vjerojatno ste se našli u situaciji da igrate karte u parovima ili neku drugu društvenu igru i da vas je partner ili protivnička stana pročitala, bacila baš kartu koju ste hitjeli da baci, i onda je ona komentirala ko da si mene pitao.
No, ovdje dolazimo do jedne točke, koja se zove unutarnji glas, glas koji vam govori u ime te osobe, no sad tu nastaje jedna konfuzija - a to je onaj unutarnji glas, kojeg inače imamo i koji nam ponekad daje čudne instrukcije, o čemu sam već pisao no ubrzo ću napisati i nastavak tog posta sa više primjera, koje sam se naknadno sjetio.
Više glasova u nama može napraviti i zbrku u našoj glavi i onda najčešće ne znamo koga ili što slušati.
To se može vježbom savladati.
Zamislite kakva je to jakost misli, kad vi sa jednog kraja svijeta, možete komunicirati sa bilo kojom točkom na zemlji, pa čak i u svemiru.
Kažu da izvanzemaljska bića koja posjećuju zemlju, komuniciraju sa ljudima putem telepatije i to na jeziku kojeg govorite.
Znači da je misao univerzalna i ne treba joj prijevod, jer ima određenu energetsku vrijednost koja komunicira sa centrom u mozgu, koji se nalazi pored našeg centra za memoriju govora i sluha. Pretpostavljam da se telepatijom može ući i u ljudske snove.
Možete probati učiniti sljedeće, prije nego zaspite zadajte si temu za sanjanje.Mislite na neku radnju i segmente te radnje dok ne utonete u sam.
Probajte to više puta.
Znao sam se sjetiti nekog sna od prije i nastaviti ga sanjati u novom snu.

Telepatija je vrlo objašnjiva stvar.Jedino što je ne možemo (samo zato jer ne znamo kako) kontrolirano koristiti.Zar nije čudno da dvije glave stoje jedna pored druge, na zanemarivoj udaljenosti i jedna drugu ne čuje mislima, dok dvije glave, udaljene destinama tisuća kilometara, imaju komunikaciju.Postoje vjerojatno nekakvi portovi, koji su otvoreni ili zatvoreni.
Kad su obostrano otvoreni, dvoje ljudi pomisli jedno na drugo i osjete komunikaciju, to može trajati samo djelić sekunde, ali portovi su bili otvoreni i komunikacija je izvršena i onda se čujete telefonom i kažete jedan drugome baš sam sada pomislio na tebe ,...i ja na tebe evo časna riječ.
To obično dodamo u nevjerici, da nam ona druga osoba neće to povjerovati, ali to je bio taj moment kad su se kod oboje otvorili centri za komunikaciju.Kaže se da svaki čovjek leži na jednoj frekvenciji, poput mobitela ili njihovih brojeva.
Kod mozga sama pomisao na osobu, poziva samo tu osobu u komunikaciju, poput pozivanja određenog telefonskog broja.
Tako se komunicira sa mrtvima ili otišlim dušama.Pomisao na mrtvu osobu otvara vam direktnu komunikaciju sa njom, tog trenutka ste telepatski povezani sa njom.Sve što čujete u sebi govori vam ta osoba - tu nema nikakve greške.
Jedino što to ne može možda svatko iako bi morao jer taj dar imamo svi, samo je kod nekih rođenjem probuđen, nekome se probudi tokom života, neko ne zna otkuda mu dopire glas koji čuje pa ga ignorira - a netko nikada ništa ne čuje.Sa takvima nemojte o tome razgovarati- jer to nema smisla.
postoje ljudi poput mene sa kojima o tome možete slobodno razgovarati, ne morate se bojati, ja znam o čemu se radi i neću vas smatrati ludim.
To je samo telepatija.

GLAD

Događaju li s čudne stvari ili je sve to normalno? Možda je to sve što se događa, isto jednom bilo drugačije kad sam ja bio mlad, ljudima koji su bili stariji od mene.
E pa to ne znam, mogao bih logički pretpostaviti. Sjećam se što su pričali ljudi, koji su prošli kroz ta događanja u II svjetskom ratu.Pričali su o neimaštini, koja je vladala nakon rata.
O točkicama, Trumanovim jajima, čokoladi i američkim žvakaćima....
O tome kako se nije imalo što jesti, kako su se skidale debele zlatne ogrlice za jedno jebeno jaje....
I o tome kako novac nije ništa vrijedio.
Vladala je neimaština i glad.

Jučer sam bio u jednom "hiper super mega velikom najvećem marketu" gdje je bilo je dosta ljudi, ali tamo je uvijek Nedeljom gužva , a subotom poslijepodne kad smo jednom slučajno odlučili tamo nešto kupiti - nismo mogli naći mjesto za parkiranje na prva četiri kata - ama baš nikako.
Nedjelja je.
Market je krcat, ljudi kupuju svakojake pizdarije i onda idu plaćati karticom, to je da popizdiš dok čekaš red na kasi.Čekam s jebenom gotovinom u džepu i platio bih i otišao, ali ispred mene je red i to poduži.
Razmišljam zašto se neki pametnjaković, nije sjetio napraviti jednu kasu za plaćanje gotovinom....da ne čekam ove kockare, koji izvode ove trikove sa karticama na kasi.
Te im ne primi karticu, pa lik izvadi još dvije, pa nije siguran u pin, pa nazove suprugu(valjda) na mobitel, da je pita za pin, a red stoji ni makac i taman kad opet krene, neki krelac nije izvagao povrće, pa blagajnica uzima to povrće i nosi ga na vagu,na kraj dućana i nema je pun kurac vremena opet red stoji - ma da popizdiš.
Red je dugačak i onako već na rubu živaca, počinjem se polako osvrtati i primjećujem puna kolica hrane;namazi, paksa sokova, krastavci feferoni , desetak vakuumiranih sireva, 4 - salamina, kruh, čokolade, vino, mineralna, pa neke plastične pizdarije za klince, pa tri pakse pive kolica su puna, krcata, samo što ne pada po podu sa njih. Njih dvoje (par cca. možda malo mlađi od mene) dobro obučeni, guraju kolica ispred mene, okrećem se i vidim još puno takvih kolica - krcatih hrane.
Račun je bio preko 1800 kn.
Gledao sam pažljivo dok su stavljali namjernice na pokretnu traku.Ne računajući sredstva za čišćenje 90% stvari bila je hrana - ili ono što će se popišati i posrati, završiti u zahodu.
Gledam police u marketu koje su krcate hranom i svakojakim nuz proizvodima, začinima i odjednom mi se u misli iod niotkud pojavi riječ - GLAD.

Zapravo sam se sjetio jednog varioca iz 3 maja i njegovih riječi. On je radio za nekog kooperanta brodogradilišta 3 Maj u Rijeci i sada sjedi kući tri mjeseca, bez posla na tkz čekanju. Bez plaće naravno.
Kod njega sam došao, zapravo njegovoj kćeri, pogledati, odnosno otkloniti problem vezan uz spajanje na internet. Tada mi je taj stariji čovjek rekao ovo:
Vidjeti ćeš što će desiti i što će ovdje biti, ljudi će na silu ulaziti u velike centre i iz njih, iznositi hranu, prvo će najebati ti veliki centri, ne znaš ti sinko što je to glad, sada imaju sve, a vidjeti ćeš kad sve rikne i kad ne bude ničega za kupiti.
Ljudi će se ubijati zbog vrećice čipsa na polici u tim centrima.Najprije će početi krasti hranu, a kad se proširi to sranje, vidjeti ćeš sve ove kretene koje vani loču i preseravaju se po tim kafićima i ne rade ni kurca, partijaju i filozofiraju, kako će brzo doći k sebi kad nastupi GLAD, kad ne bude ničega za jesti.
Totalni kolaps.
Onda će svi juriti za seljacima, a seljaci više ne proizvode samostalno, već su ovisni o svakakvim stvarima, obrađuju prevelike površine zemlje, na kojima je sad sve - a neće biti ničega.
A njihovih malih vrtova više ni nema, onaj koji bude imao svoj komad zemlje - biti će kralj.
Ne znaš ti što je glad....

Red pred kasom je i dalje stajao, a ja sam razmišljao o riječima tog čovjeka, koji je nešto stariji od mene. Razmišljao sam i o ovima koji kupuju ovakve pizdarije i koji su naučeni da im iz frižidera ispadaju namjernice,... o onima koji ne moraju nositi očale za varenje kad otvaraju frižider, da ih ne oslijepi bijelilo praznine praznog frižidera.
Mama ja sam gladan, vikati će klinac, naviknut na Čokolino, Musli, zobene pahuljice, čokoladu, bombone, žvakaće, na ručak, voće , marendu, mlijeko, kruh, i večeru, na spokojno spavanje kad sit i zadovoljan, kad navečer legneš u krevet i zaspiš.

Red se je pomaknuo, platio sam svoj račun, samo 4 kune i nešto lipa, kupili smo kilu mladog kupusa za ručak, i bio sam jako zadovoljan, što ću danas imati što za jesti. Mogao sam kupiti isto onoliko pizdarija, koliko i onaj par ispred mene, no nisam - no sutra bih se probudio, isto kao i oni koji su potrošili skoro pa dvije tisuće kuna i sve izasrao u zahod i povukao vodu.Koje skupo sranje.Bogati i seru skupo.

Naučio sam se s vremenom, biti skroman i zahvalan, što mi je dan prošao, da sam imao što jesti i da nisam bio gladan.
Možda je lakše biti gladan kad nema ničega, nego kad su pune police svega i svačega, pa gledaš kako ljudi žderu u obilju, pa ti dođe milo oko želudca i uhvati te apetit - a nemaš što.
Sjetim se samo onih glupih odluka, kako neću pojesti večeru, kako bih smršavio i onda legnem u krevet navečer oko pola noći i do 7 ujutro se okrećem, vrtim i ne mogu zaspati - od gladi...... i na kraju popizdim odem do frižidera i najedem se ko lav, te se vratim u krevet, zaklopim oči i spavam ko- beba.
Glad je jako jebena stvar.Nije nam to svakodnevica,... a tokom dana nas uhvati više puta i neugodan je to osjećaj. Osjećaj gladi nije ni malo bezazlen, sjetim se momenta kad nisam jeo, pa me uhvati trešnja ruku i slabina, hladan znoj i mučnima, ali ja sam samo na putu do kuće, gdje me čeka hrana.
Ne želim ni zamisliti da me ne čeka.
Glad nije pizdarija - već jako jebena stvar, no o tome ne razmišljamo - dok ne ogladnimo
Lako je kad imaš , ali kad nemaš što....

utorak, 25.05.2010.

KRIZA

KRIZA
Sjećate se izjave, koja je stalno kolala da je nekakva svijetska kriza, to je bilo prije cca godinu dana i nije imalo veze sa mozgom.Nikakva kriza nije tada bila u pitanju, bar ne onakva kakava je (namjerno izazvana) bila u kapitalističkom(pravom) društvu na zapadu.
No sada vam sa pravom mogu reći da je - KRIZA.
Ovakvo vrijeme ne pamtim nikada od kad sam rođen u životu.
Čak i za vrijeme "rata" nije bilo ovako.Izvući nekome novac iz džepa za nešto, postalo je prava vještina , da ne kažem smicalica.
Ovo se naročito osjeća nakon Nove godine.Srećući ljude, s kojima se družim i koje osobno poznajem i koje imaju dobre firme i koji čak i u drugim "krizama" nisu nikada imali krizu i rukom odmahivali kao :"Ma kakva kriza!", sad se snebivaju i u nevjerici gledaju i kažu da nitko više ništa ne plaća.No pustimo što govore oni, ja ću vam reći nešto što sam primjetio da se učestalo događa u zadnje vrijeme.

Kao prvo strašno je porasao broj ljudi koji sakupljaju boce ili kopaju po smeću u potragu za HRANOM., pa tako nema kante od smeća na koju možeš naići - a da pri tome netko ne kopa po njoj.
No, ni to nije važno, najbolji pokazatelj je zapravo količina mladih ljudi koja pije vikendom. Po zimi i prije Nove godine pa i poslije, još neko vrijeme se je dosta pilo, a na repertoaru su uglavnom bile pive od po 1 litre, Jager, Brandy, vino u staklenim bocama, Cole od po dvije litre, Vodka, Whiskey i slične cuge.
A onda nakon toga, počelo je drastično opadanje ljudi koji piju po parkovima i trgovima i parkiralištima, već od ranih poslijepodnevnih sati vikendom.
Počele su se kupovati pive od po dvije litre, a umjesto vina u bocama, po tlu su se počeli ostavljati tetrapaci od po 5 litara (uglavnom Vranac)
i počele su se pojavljivati plastične čašice, kojih prije toga od recimo 2008 godine, nikad nisam vidio ili rijetko. Sad, jučer ili danas, kad izađete subotom van, praktički nema ni traga od onoga prije Nove godine, kad je bilo čak i hladno i neugodno za biti na otvorenom - za razliku od sada.
Sada su se počele piti male bočice vodke ili pelinkovca, tetrapaci, a plastične male čašice preuzele su primat u načinu konzumiranja.
Znatno je manje ljudi vani i mnogo se kasnije izlazi.Redovi ispred noćnih dragstora, subotom ili petkom navečer, koji su bili dugački i po 50 metara, nestali su, a sada red bude oko cca 5 -6 metara.Kupuje se po jedna piva ili male bočice žestoke cuge, tek kakva veća grupa kupi Colu i Vranac od 5 l, ali u grupi ih bude oko 7-8 pa i 10. Sva popularna mjesta u Rijeci gdje od mladih ljudi niste mogli prolaziti, koliko ih je bilo - prazna su , ukljućujući i velika parkirališta koja su bila krcata, ko da je u pitanju koncert na otvorenom, a ne ispijanje ogromnih količina alkohola. Za usporedbu sakupljača boca je bilo prije nove godine cca 10-tak, najviše 20 u centru grada - a sada ih ima oko 60, a možda i sto.Nekada smo subotom ili petkom znali tako napuniti auto sa praznim bocama, da smo subotu ili petak imali po 600- 700 kn zarade po danu za dva tri sata šetnje gradom.Sada za istu šetnju sakupim jedva 20 boca - ako i toliko. No u ovoj krizi dobro dođe svaka kuna , pa je glupo puštati ih po podu kako bi ih uzeo netko drugi.
10 kuna je 10 kuna, nije bitno, novac je novac.
Održavam cca oko 300 kompjutera na području Rijeke i okolice grada. Već duže nemam nikakvog posla, a vjerojatnost da od 300 kompjutera svi rade dobro je - nemoguća, pa kakav ja god genijalac bio.
Ljudi zovu samo kad im rikne internet, na kojeg imaju pretplatu i koja im teče, pa plaćaju bez veze i onda "moram" doći, no to je sve sića.
Oni koji imaju problema, kažu dođi - ali samo ako budeš negdje blizu , pa navrati usput - jer kao nije hitno, računajući na to da će jeftinije proći.

Razgovarajući sa jednom osobom koja radi u Kaufland-u, a kojoj održavam kompjuter, rekla je da je promet drastično pao. Jako drastično.No to nije slučaj samo u kauflandu.Recimo u Plodinama u kojima kupujem (jer su mi ispod kuće) sve više i više robe se prodaje za džabe, a sve zbog isteka roka trajanja. Tako češku pivu možete (kad naiđete) u limenki popiti ili kupiti za samo 1 kunu. Takvih artikala je uz kasu, sve više i više.
Povrća koje je propalo kao i voća - sve više i više - pune baje.
No najstrašnije što u zadnje vrijeme, vidim da su kompletni veliki paketi hrane, koji su još ostali zapakirani originalno u prozirnim folijama (krastavci u teglama, paprike, feferoni pago sokovi, pilertna fileti, itd) stoje uz baje za smeće jer im je istekao rok trajanja i ostale su neprodate.O količinama kruha koje se iz trgovina ili restorana bacaju, jer nisu se uspjeli prodati - neću ni govoriti, jer je to upravo strašno.
Odjeću koju su ljudi bacili u smeće prije proljeća čisteći ormare, razgrabljena je i prebrana razbacana oko kanti od smeća, ukljućujući i cipele i ostale kućne potrepštine poput posuđa i sl.
Sve se razgrabi i trpa u vrećice , a onaj ko ih je našao nije ih uzeo da ih prodaje, nego zato jer mu trebaju osobno.
No da ne bude zabune ispričati ću vam još nekoliko zanimljivih detalja, jer ste vjerovatno iz ovoga što pišem,stekli dojam da se tu radi o nekakvim klošarima ili siromašnim ljudima.
Prije jedno par dana, boraveći kod auta i čisteći neke konatakte na kablovima, stao sam da malo odmorim leđa, od krivog položaja u kojem sam se nalazio. Preko puta ceste, na drugoj strani nasuprot moga auta, bila je baja za smeće.Iz pravca grada, pješke je prošao čovjek od cca 40 -45 godina (po slobodnoj procjeni), odjeven u lijepo i čisto crno odijelo noseći u lijevoj ruci torbu sa lap top-om.Prošao je gledajući u put ispred sebe. Ja sam tad zatvarao haubu i krenuo prema kući kroz dvorište i dok sam se popeo par stepenica, sjetio sam se, da nisam zaključao auto, pa sam se vratio, a čovjek u odjelu koji je već prošao dosta dalje od te kante, za to vrijeme vratio se je natrag i kopao po smeću, izvadio je prazne boce i stavio ih u najlon vrećicu, no ugledavši me i vidjevši da gledam prema njemu, zatvorio je poklopac i brzo se udaljio, ne okrećući se.
Mislim da sam sa time sve rekao, bez gotovine u džepu si gladan, ne mogu te spasiti nikakve kartice, začas se nađeš u govnima i gladan si - a biti gladan nije nimalo ugodna stvar.
Drugi primjer:
Ja i supruga hodamo korzom i brzim hodom nas prestigne, žena sa velikom i skupom kožnom torbicom, skockana i izuzetno lijepo obučena i ukusno, uz to je i vrlo atraktivnog izgleda, pa kažem suprugi , gledaj komada koji avion. No vidim, da kod svakoga košića za smeće pogleda unutra.
Kod trećeg košića se je na moment zaustavila i izvadila bocu od kole ui stavila je u torbicu, ne moram više ništa reći - frka je na pomolu i ljudi koji još imaju novaca za život i za nešto pojesti ili platiti račune ne razumiju šta se dešava, no voda se brzo podiže, a na primjedbu da ćemo se podaviti, oni sigurno odgovaraju kako su to glupe priče i da to nije istina.
Moja supruga je krojač i dizajner odjeće, poznajemo mnogo ljudi, koji uvijek nešto donesu da im se napravi ili popravi i koji su imućni.Nekad kad bi prošla sezona znali bi donesti pune torbe robe, koju više ne nose, jakne, hlače, košulje kapute, obuću i to sve roba koja košta po 1000 i više kuna komad, skupa brand odjeća - u tako dobrom stanju, da nikad ni ne bi rekao da je nošena.
To je bilo prije.
Ako bi nešto od toga začohali (zakvačili se za nešto i malo poderali odjeću) odmah bi to bacili i kupili novo, nisu se zajebavali sa time da im to moja supruga poštepa i sakrije, u čemu je ona pravi majstor.
No sada više ne.
Ne donose više odjeću, a kad se zakvače za nešto, onda to donesu da im se pokrpa, a ja ovdje govorim o stvarno imućnim ljudima.
Nešto prodati za bilo kakvu cijenu, gotovo da je više i nemoguće.Ko god dođe, koga god sretnem kaže da ovako nikad nije bilo.
Novaca nema ako i ima, nitko vam ih neće dati čak ni kad mora.
Tri puta ih okrenu prije nego ih izvade i potroše.
Za vas koji ovo ne razumijete, doći će jako brzo vrijeme da ćete to shvatiti, no naravno uvijek ima onih koji imaju, ili koji će tek imati.
Takav je život.
No u svemu tome, naučio sam se ne nervirati.Toliko sam se nanervirao, da mi je sve to postalo smiješno.Mogu mi isključiti i struju i vodu i telefon, no u najvećem gubitku biti će upravo oni - koji su to napravili, jer više neće dobivati za to nikakav novac. Takvih će stvari biti sve više i više.Kad kritična masa dosegne težinu, da se klatno prebaci na drugu stranu, oni koji su to napravili i doveli nas u ovakvu situaciju, neće im biti spasa, a nikakva brutalnost policije, niti vojske u kranjem slučaju, neće im pomoći, glave će im biti odsječene sjekirom - od gnjeva koji se već godinama gomila u narodu.
Glad je pravo riješenje, za ovu zemlju i dok ne nastupi glad - nikakve revolucije neće biti.
Zamislite da vam dijete umre od gladi u srcu Europe, dok ove pederčine primaju plaću od po 20 do 150 tisuća kuna i otplaćuju kredite od 40-tak i više tisuća kuna mjesečno i još se na to vade, žale i ispričavaju - jer bi kao ja to morao razumjeti i suosjećati sa njima.
Uopće se ne čudim što se branitelji masovno ubijaju, jer kad vide za što su se borili i ne preostaje im drugo - ako imaju i malo dostojanstva prema samome sebi.
Iako bi više volio da su umjesto sebe, ubili ove koji su nas k tome doveli, one koji stalno prstima pokazuju na Srbe, kojima su stalni Srbi za sve krivi, a kad im ponestane argumenata oko Srba, onda se vade na komunjare i ine strukture, držeći se one Titove UNUTRAŠNJI I VANJSKI NEPRIJATELJI.
Toliko o tome.
Sjedi i gledaj.
Biti će jako zanimljivo.
Zanima me, da,li se prije galdi većine stanovništva, može desiti neki drugi razlog za skidanje ovih lopova i hrvatskih manekena sa piste sa - PUŠKOM.

petak, 12.06.2009.

KONC LOGORI; ATENTAT I IZMIŠLJENA KRIZA

Čudne se stvari događaju.Slučajno sam pregledavajući vijesti naišao i na ovu da je u Americi (USA) u jednom lokalnom listu izašao oglas, koji je pozvao ljude da urade sve kako bi Obama pošao putem, Abrahama Lincolna i J.F.Keneddy-ja i drugih političkih vođa koji su uglavnom - likvidirani.
I ne bi to bila baš i neka vijest, da prije nekoliko dana nisam negdje na netu pogledao neki dokumentarac, u kojem je spomenuto da se u USA grade konc - logori, koji mogu primiti 50 miliona ljudi. Misao mi poput munje, povezala te dvije vijesti, spajajući je sa rušenjem WTC u New Yorku 9/11/2001 godine.
Prva vijest mi je samo nagovijestila ono što će se najvjerovatnije dogoditi, a to je uspješni ili neuspješni atentat na Baraka Obamu.To što je crnac predsjednik USA, uopće nije slučajno već - dopušteno.
Dopušteno zato da se ubrza nekakav čudni proces koji je u toku, a koji je nezvanično počeo 9/11 i rušenjem WTC.
Svakako je mnogo veća vjerojatnost da će se ubiti CRNOG predsjednika od bijelog predsjednika, pa su tu prednost određene grupacije ljudi, koje stvarno vladaju Amerikom i svijetom - iskoristile.
Što će se dogoditi , ako "netko" ubije Batraka Obamu?
Ko će biti krajnja kolaterarna žrtva tog namještenog čina?
Koga će se stavljati u konc logore, u kojima ima mjesta za 6-tinu Amerikanaca ?
I na kraju kako će se to odraziti na Hrvatsku, da li poput ove lažne krize nazvanom RECESIJA?
Kriza u Hrvatskoj ne postoji, već je izmišljena, odnosno postoji, ali od kad je nastala država, mnogo prije tkz.svijetske krize.Mi nemamo nikakvu industriju.Naša čitava ekonomija počiva na sitnim muljatorima koji kupuju i preprodaju robu , pružaju posredničke usluge ili su u "najboljem slučaju" tkz. dobavljači. Ostatak čine kafići i eventualni TURIZAM. Jedina grana industrije, za koju znam da postoji - je brodogradnja, a za nju svi "znamo" u kakvim je govnima kad je spašava država, koja je i sama u govnima pa je krug zatvoren.
Izgleda da jedino što funkcionira u ovoj državi je siva ekonomija, ali je i ona u kurcu u posljednje vrijeme zbog nedostatka gotovine. Možda bi se zemlja trebala okrenuti sivoj ekonomiji i ostati izvan granica EU i tako ostati jedan otok u kojem bi se spašavali Europljani od Europske Unije.U kojem bi cvao šverc svega i svačega - ali legalno.
Znači samo jedan dekret, legalizacije svega što je danas "zabranjeno" i Hrvatska bi se preko noći obogatila zajedno sa svojim građanima.Postali bi najvažnija država u Europi. Mrzili bi nas svi Europski državnici (znači status bi nam ostao kao i do sada) no s jednom razlikom - voljeli bi nas svi ljudi u Europi istinito i iz srca - što sada nije slučaj.
Mogli bi totalno ukinuti policiju i ministarstvo unutrašnjih poslova i tako rasteretiti državni bužet.Policija najme ne bi imala što raditi ili ne bi radila ništa (kao i sada ) samo što sada za to dobivaju novac. S obzirom da u zemlji ima vrlo malo poštenih ljudi, njihova poštena djela bila bi puno manja - od današnjih kriminalnih. Najvažnije od svega bi bilo to, što bi se cijene stabilizirale, vrlo brzo i same od sebe - preko noći. Došlo bi do realnog tržišta. Kakva je ova država, kad njezin zakon smeta svemu što je normalno.
Nikakva.
Zanima me još samo jedna stvar, a to je u čemu će Hrvatska sudjelovati ukoliko dođe do atentata na Obamu. Mislim da nikome nije stalo, da on ostane živ, jer njegova smrt biti će napad na demokraciju Amerike, a onda će se ići sa NATO-gdje?
Ko je sad na redu?

OTO LOTO MOJ TE SMOTO

Tehnika već godinama pokazuje ono što je izmišljeno najmanje 50 godina prije nego li je došlo u "civilnu"upotrebu, a većina ljudi koji kupuju te proizvode to ni nezna.Uostalom zašto i bi, važnije su im Sportske Novosti i žuta štampa i ko je koga pojebao i čiji se pornić iz kućne radinosti može skinuti sa interneta.

Igrate li LOTO?
Da li ste ikada vidjeli u Hrvatskoj Jack Pot od 42 000 000 kn.
Niste.
Bio je jednom na nekom bingu oko 30 000 000 kn i tad sam se čudio visini tog jack pot-a.
Jack pot u Hrvata "puca" redovno na 14 000 000 kn.
To je nekakva standardna cifra na kojoj se probija "sedmica", a nekako uvijek uz to ide i nekakva financijska kriza u državi.
Kad god raste jack pot onda je neka frka sa financijama u zemlji -
A kada nije ? - pomisliti ćete dok ovo čitate, ...no idemo po redu...

Navodno je krajem 60- tih i početkom 70- tih čovjek hodao po mjesecu. Mjesec je za zemaljske dimenzije jako daleko , pa ipak su oni iz NASA-e imali potpunu vezu sa letjelicom na toj razdaljini.
Letjelica (satelit) Voyager koja je davnih 70-tih godina lansirana prema Marsu, stigla je onamo i na zemlju je poslala slike sa površine Marsa - a ljudi su kontrolu nad letjeklicom imali čitavo vrijeme svih tih godina. Toliko o daljinskom upravljanju.

Prije nekoliko godina (neznam točno koliko) Lutrija Hrvatske prešla je na novi način uplate loto listića, univerzalnom scan metodom, što znači - onog momenta kad vi prekrižite vaše brojke na listiću i taj listić uplatite, centralni kompjuter u Zagrebu ima vašu kombinaciju evidentiranu u svom programu koji u svakom momentu može izbaciti kombinaciju brojeva, koji su slobodni - odnosno koji nisu prekriženi.
To ostavlja mjesta manipulaciji.Kuglice lota sa današnjom tehnologijom mikročipova i mikroprocesora (koji su vidljivi jedino mikroskopom) mogu se daljinskom tehnologijom upravljati baš poput svemirskih letjelica.Pa svaki klinac može upravljati avionom igračkom na daljinski.
I zato ja ne igram loto .
Nekad jesam.
Onda sam shvatio da sam drugog dana uglavnom bio siromašniji za 15 ili više kn.
Teza ko ne riskira taj ne profitira, nastala je upravo u takvim kućama poput Lutrije. Uostalom tko su uopće ti ljudi koji su dobili na lotu.Kako ja mogu znati da npr. neko iz neke lutrije (negdje nakon što se uplate svi listići i pronađe dobitna kombinacija koju nitko nema) nekome ne izda listić baš sa tim brojevima , a što ako je to igrač baš od lutrije za kojeg se javno nezna.
Neimaština čini svoje.
I pohlepa.
Većina ih ni nezna što bi sa tim novcem učinila. Novac može izgubiti vrijednost preko noći i onda imate jedan problem u životu koji vam nije trebao - gubitak velike svote novaca.
Evo samo za primjer, koliko Vas koji sada ovo čitate, zna što bi sa toliko novaca - dati ću vam jedan primjer.
Zamislite se u situaciji da vas na cesti sretne neki šeik, koji vam kaže slijedeće:
Imate sat vremena da si kupite što god želite ja sve palćam - što bi vi kupli ?
Već pogađam, prvo bi kupili auto (bolesno) pa ona možda kuću ili stan , garderobu itd. Nitko zapravo nije nikada razmislio što mu zapravo treba u životu. Kad bi prošlo sat vremena ,sjetili bi se na još stotinu stvari i rekli: Kako se to nisam sjetio.

Evo jednog vica na tu temu:
Išla obitelj na šetnju pored jezera u šumi (mama, tata i kćer) kad odjednom iz jezera iskoči zlatna ribica , ravno pred njih na put, pred noge njihove kćeri.Curica podigne ribicu ,a ribica progovori: Pusti me , pusti me ispuniti ću vam tri želje.Curica je pogleda i kaže:
Joooj , ja bi jednog malog psića...
Otac kad je čuo što je kćer poželjkela za prvu želju razljuti se na nju i kaže : Ma jebo ti pas mater...
Kad iza tate mama je odjednom uspaničeno počela vikati, vrišteći :Skinite ga sa mene, skinite ga sa mene...
Toliko o željama.Pričekajmo srijedu da vidimo ko će dobiti 7- micu ili puno šestica ili puno sedmica.
A žiri koji prati regularnost izvlačenja sigurno je jako pametan i zna sve o daljinskom upravljanju lopticama ...mislim onih u nogometu....u Njemačkoj naravno, da ne bude zabune...

UDARITI ŽENU...DA ILI NE ?

Ima svkojakih ljudi - tu frazu već smo pročitali vjerovatno gotovo,svaki drugi put, na nekom blogerskom postu, kao početak neke priče ili sredinu - ili pak, kraja u njoj. Moramo samo se prisjetiti, koliko su naši životi različiti i sve bi trebalo postati jasno - odnosno NEJASNO.
No, mi se svi zajedno nađemo u tome, da uzimamo stvari u životu,
onakve kakve su normalne kod nas doma - odnosno, da su takve stvari normalne i - drugdje, u drugim obiteljima - ali NISU.
I tko je u pravu, a tko nije - najčešće završava raspravom ili pak svađom,a često i fizičkim obračunom.
Zašto se ljudi tuku i je li to opravdano, pokušati ću to ovdje opisati ili opravdati, naravno iz svoje strane, ali ću pokušati biti objektivan.
Ustvari, kako bi Einstein ili Tesla mogli biti objektivni, sa svojim teorijama i izumima - nikako, jer da su bili, to više ne bi bio izum, nego navika (obaveza) koju bi prošao svaki čovjek, na svom putu razvoja.Morao bi izmisliti struju, ako bi je htio imati...
Zašto sam to napisao?
Zato što ljudi sa svojim životnim iskustvom, postaju jako subjektivni, a onda ih često ljudi ne razumiju - poput mene, evo ja sam sam, odličan primjer.
Kad bi ste te vi, koji ovo čitate, samo mogli zaviriti u moj život i što sam sve prošao - kroz njega do sada, vrlo dobro bi me razumjeli.
Ne bi više nitko rekao, da sam arogantan, subjektivan, hvalisav, glup, nepismen, neskroman i što mi se sve već nije zalijepilo za moju osobnost.
Ali nažalost to nije moguće.
Npr... kako netko, tko je djetinstvo proveo bezbrižno, igrajući se i kupajući trčeći i družeći se sa ostalom takvom djecom,može razumjeti dijete koje je svoje djetinstvo provodilo u bolnici...evo tu su već na prvoj stepenici drugačiji. Životi su im se nepovratno razdvojili, kako u praksi - tako i u glavi.
I onda kad dođemo, po tim stepenicama u neke godine i napravimo nešto, što je ovim prvim neobično, a ovim drugim logično - nastane čuđenje ili čak i neodobravanje. Ali, ovo o čemu sad pišem, nije vezano za nikog posebno ,čak ni za mene, jer ja ne živim sam - živim sa još puno različite djece. Mi smo velika djeca. Nemojte se zavaravati, da ste odrasli - jer niste. Nisu vam, odrezali kiruškim zahvatom, sjećanje na djetinstvo - ono je u vama i nastavilo se je, do današnjeg dana i ide dalje .Danas ćemo govoriti o stepenicama, koje je netko preskočio u životu, a mi smatramo to neopravdanim i nerazumnim.Da li ju je preskočio namjerno, ili su ga roditelji ili prijatelji naglo povukli za ruku preko te ili tih stepenica, tokom djetinstva ili kasnijeg života - ja neznam, možda neznaju ni oni - to odlučite sami.
Ispričati ću vam kad sam prvi puta udario jednu djevojku jakim šamarom i zašto.

Bilo je to 1980 godine u Maju mjesecu, hodao sam sa jednom djevojkom, koju sam upoznao slučajno i spontano.
Oboje smo se jako zaljubili jedan u drugoga - ili sam barem ja stekao takav dojam.Ja sam imao 20 g, a ona 17.
provodili smo vrijeme zajedno cijeli dan.Kad smo bili sami, bilo nam je najljepše.Ja sam radio kao DJ u jednom rock klubu u Opatiji. Radio sam od 10 navečer do 4 ujutro.Ona je bila cijelo vrijeme uz mene, jedva bih dočekao da dođe.Već kad bih je vidio iz daleka, u meni je naraslo uzbuđenje, koje imate pri jakoj zaljubljenosti.Bio bih učino sve za nju.Pa mogao bih je nazvati, nekakvom svojom prvom, stvarnom ljubavi, iako sam prije nje bio u vezi - no ova je bila kapitalac i po izgledu i po osjećajima.Izgledala je - drama dobro.Mnogi su mi bili, zavidni na njoj.
I tu su počeli problemi, ali ne sa njezine strane, već sa strane drugih muškaraca.I tako jednu večer, došao je u klub jedan njezin stariji znanac od prije, dok mene još nije upoznala, s kojim se je ona nekad vucarala unaokolo, i nikad ta veza nije ni postojala, niti je trajala, već kako bi se njemu prohtjelo - manipulirao je njome.
U jednom momentu tokom večeri, rekla mi je da ide malo na zrak, jer da je tu jako zagušljivao - što je bila i istina, jer je ventilacija bila u komi.Nisam obraćao pažnju na vrijeme i nakon nekog vremena vratila se je nazad.Pitao sam je gdje je bila, a ona mi je odgovorila da je sjedila na zidiću ispred hotela. Svukla je pri tome svoju levis jaknu i kad se je okrenula, da je stavi oko stolca, primjetio sam da joj je odjeća neuredna i zgužvana i puna zemlje i lišća iz obližnjeg gradskog parka.Nakon jedno 10 minuta, vratio se je i ON.
Isto takav blatnjav, sav od lišća i zemlje po hlačama.Pitao sam je još jednom, gdje je bila, a ona mi odgovorila isto da je bila pred hotelom na zidiću.Rekao sam joj da laže i da se je ševila sa njim.Ustrajala je neko vrijeme u svojoj priči, a kad više nije imala kamo sa lažima, obrušila se je na mene i počela me vrijeđati i omalovažavati, ko da se je odjednom u njoj probudila druga osoba. Popizdio sam. . Neko vrijeme smo se verbalno prepirali , a onda je ona rekla nešto (nesjećam se više točno šta i otišla u ženski WC, zaključavši se u njega,zakarčunavši sa rezom na vratima).Pošao sam za njom.Rekao sam joj da izađe.Ona je nastavila sa vrijeđanjem, iza zatvorenih vratiju.Bio sam tako ljut da sam vjerovali ili ne (fizički sam oduvijek bio jak i snažan, veslao sam redovno i vozio biciklu te trčao po 15-tak km dnevno) uhvatio sam kvaku na vratima i u tri maha isčupao cijeli štok sa vratima van iz zida.Blijedo me je gledala u čuđenju, povukao sam je i odvalio joj šamarčinu da je doslovno odletila iz zahoda van .
Laganje u oči je nešto što mrzim, iz dna duše, uvijek sam otvoren za razgovor - ali laganje, to nisam nikada trpio.Pustio sam je i otišao.Večer mi je bila totalno out.
Nije doilazila par dana, ali nisam to ni očekivao bio sam strašno povrijeđen. Došla je nakon 4,5 dana i rekla je da se ne ljutim i da joj oprostim i da me voli.Sexali smo se tu večer, no ja više nisam osjećao ništa.Dolazila je i dalje, a veza se svodila na golu jebačinu ,bez emocija, dok konačno jedne večeri se nismo oprostili. Pet godina nakon toga s nikim nisam bio u vezi, stalno sam mislio na nju,ali to više nije bilo to. Moj udarac je bio efekt duboke emocionalne povrijeđenosti.Ona je shvatila da je pogriješila, a ja sam naučio da kad su emocije u pitanju, mogu biti vro opasan i neumoljiv, ali i nepredvidljiv.Mrzim nepravdu, iako ovaj slučaj nema nikakve veze sa pravdom.

Zamislite npr. jednog kineza koji živi u Kini ( ne ovog domaćeg kineza iz chinashop-a).Pitate ga na hrvatskom koliko je sati - a on vas gleda i trabunja nešto što naravno ne razumijete.Niti vi razumijete njega - niti on razumije vas.
Ali vidi slučajnosti, ti si baš tip koji zna kineski i pitaš ga to na kineskom - a on ti kaže točno vrijeme.Gotovo.
Ne možeš sa Kinezom razgovarati Hrvatski , osim ako ga kinez slučajno zna.
Neki ljudi, ne razumiju riječi koje su razumne i upućene dobrom namjerom, ali razumiju BATINE - i to jako dobro.
To je njihov kineski.Ne vjerujete.E to je ona stepenica, koju ste preskočili, to je ono, kad ste u automobilu i niste se vezali ,jer ti je prijatelj rekao ..ma ne moraš se vezati, neće nas zaustaviti policija - imaju oni pametnijeg posla.
Tako neki roditelji uče svoju djecu. Na ovom primjeru - sa pojasom.
No, vratimo se na čas u djetinstvo.Jeste li kad dobili batine od roditelja i zašto.Vjerovatno jer ste trubili nešto svoje ili činili što se je protivilo kodeksu ponašanja u kući ili društvu.
Da, postoje djeca koja nikad nisu dobila batine. Znam ih tri vrste.Jedna je vrlo pametna i dobroćudna i nikad nisu ništa napravili "loše" kao djeca i njih roditelji osim upotrebe riječi nikad nisu ničim udarili - ili tukli. Nije bilo i nikakve poterebe za tim.
Druga vrsta djece je ona koje roditelji nisu tukli, niti udarili - već im samo bezuspješno govorili nemoj (pacifistički ih gledajući, kako ih njihova djeca objesno - ne šmirglaju ni pet posto) a ovi se uopće nisu na to obazirali, već su vrištanjem i objesnošću dobivali sve što su poželjeli, ili radili što su htijeli. I na kraju ona treća grupa djece, koja je radila po svom ,ali s tom razlikom kad bi prešli "granicu" nakon par verbalnih opomena ala "NEMOJ VIŠE" zaradila bi vritnjak, šamar ili remenom po guzici. I to je savršeno funkcioniralo - i odmah su prestali.
Batina je izašla iz raja.
Već sam nekoliko puta pročitao kod raznih blogera, kako ako se dvoje ljudi ne slažu, da se razgovaraju, pa ako ne ide, postoje vrata pa se raziđu..., hm kako lijepo i jednostavno -. ali život nije mexsička serija, sapunica..Ko u nekoj priči.To su valjda ona djeca kojoj su roditelji rekli samo : "Nemoj Luka molim te" , a on bi odmah prestao i rekao -
" Dobro mama"
Kad se govori o udaranju žene, u tu radnju se miješaju razne stvari.Najme udaranje žene je isto kao i udaranje muškaraca.Kad ideš udariti muskarca, gledaš da ga udariš - tako da on više ne uzvrati, osim ako nisi mazohista.
Dakle jednim spretnim udarcem, pokažeš da u tom (jeziku) s tobom nema razgovora ili raspravljanja i da si riječitiji - jači.
Ovaj drugi muškarac, ako je razuman će prestati - ako pak nije, nastane tučnjava u kojoj jedan pobjeđuje ili oba ne naprave ništa, uz gomilu potrgane odjeće i ozljeda.
U obitelji (braku) postoje razni muškarci ili i žene, koji su trčkarali, po tim životnim stepenicama.Neki su ih prošli iste ,a neki su prošli više ili čak manje od njih.
Sad moram malo stati sa objašnjenjem iz uvoda i napisati slijedeće..

Kao glazbenik nalazio sam se u svakakvim situacijama, potezalo se je pištolj na mene, tukao sam se za svoju čast, za suprugu, za samoobranu, ali i za pravdu u punom smislu riječi.Noćni život je okrutan i vrlo opasan.I dok je većina vas kod kuće spavala i li u najboljem slučaju gledala televiziju do kasno ja sam 20 godina svaku noć provodio u noćnim barovima, restoranima, disko klubovima pizzerijama i hotelima od L-Ž kategorije. Vidio sam svašta, nemojte u to uopće sumnjati, jer ono što vidiš dok sviraš ,rijetko tko uopće u jednoj drugoj poziciji i vidi.
Sjećam se žene, koja bi muža ostavila kod kuće sa djecom (malom djecom) i rekla mužu da ide kod mame, jer joj je mama bolesna.Naravno, nije bila bolesna,ali ona se je vješto smijestila u noćni bar i operirala po muškarcima kako god je stigla.Često smo gledali pušenje kurca uživo u separeu, ali i seks sa dva i više muškaraca. Jebavala se je ko štuka, dok je njezin muž bio uvjeren da je ona kod mame. To je postala glavna fora u baru, tako da čim bi ušla u bar ,svi bi joj dobacivali - A gdje je muž - a ona bi spretno sa smješkom odgovorila (glasno) -"Na sigurnom" nakon čega bi se svi urnebesno smijali. Zamislio sam slijedeće, zamisli da je to tvoja supruga - kako bi ti bilo.

Dakle govoriti o obiteljskom nasilju i sjetiti se na takvu osobu koju još i brane neke ženske institucije je u najmanju ruku - smiješno odnosno -TRAGIČNO.
Ali u istom loncu, su i žene koje nisu nikom učinile ništa i koje dnevno od svojeg muža, dobivaju batine, jer je ovaj; neznam na primjer, u birtiji bio ponižen od nekoga,ili na poslu i kome on nije mogao ništa, pa se ispraznio na ženi - i tako svakog dana u tjednu u godini...

Ponekad ta šamarčina ili dvije, tri imaju svoju svrhu i nekim ljudima otvore oči i vide da su pogriješili.To nije čest slučaj, ali postoji.
I ako sam ja, imao takav slučaj, dva puta u životu i oba sam riješio fizičkim obračunom, ja sam vidio u tome pozetivnu stvar - ne negativnu.
Moraš znati koga ćeš udariti i kad i da li će to uroditi plodom.Naravno, nakon sati i sati besmislenih uvjeravanja, razgovora, nakon što si godinu dana molio, da se neke stvari ne čine - na takav način.
Bez uspjeha.
Pitao sam kineza na hrvatskom koliko je sati.A onda sam prešao na kineski i vidi - shvatila je.Nevjerovatno.
Pazite ovo je vrlo subjektivno, morate biti dobar psiholog.Morate znati da to što ćete poduzeti - sigurno ima pozetivno krajnje riješenje.No, kao i kod emisije Hrvatska traži zvijezdu, tako i u životu neki ljudi misle da su dobri pjevači odnosno - psiholozi, pa nastane - obiteljsko nasilje. Nažalost ne možeš to probati pa ako ide, onda ide- ako ne ide, onda ništa.
Dva puta sam udario žensku.Prvi puta jednu curu s kojom sam hodao i koju sam štrašno volio (sve moje pjesme napisao sam za nju) i bila mi je tkz.muza tokom moje rockerske faze života do 1987.
I drugi put današnju suprugu.

Ljudi vole i osjećaju druge ljude, na različite načine.To sam tek osjetio, prošle godine.Uvijek sam mislio, da je to jednako snažno kod svih ljudi, ali zapravo nije, već je samo kod nekih ta strast veća, a kod drugih manja.Ovi kod kojih je strast veća, teže podnose rasprave oko razdvajanja, dok ovi drugi - njima je to, ko da ti sad ,izliješ čašu vode u sudoper - NIŠTA.
Raziđu se, ko da se nisu ni voljeli.Vjerovatno i nisu.Ne možeš s nekim imati djecu i razvesti se, ko da nije bilo ništa. Kakvi su to ljudi ? Često sam se to puta upitao.Kakva je to uopće ljubav i bila.Koje su stepenice preskočili - odnosno, da li su uopće još i stigli do tih stepenica, nedorasli su ljubavi.Kad je umro moj otac - moja majka je bila godinama u banani, tek se je nedavno povratila -djelomično, a prošlo je već 9 godina od toga.
To je ljubav i ljubav boli, ponekad bih rado da sam poput onih,
kojima je to - kao izliti čašu vode u sudoper - emocija = nula.
Eto, baš na toj točki možemo shvatiti, koliko smo mi svi vrlo subjektivni i kako su naši životi drugačiji.
Najlakše je odustati. Nikad nisam ženu, vidio kao manje ravnopravnu od muškaraca, pa su mi te udruge - bljak.
Ko ju je uopće gledao kao drugačiju - vi koji ovo čitate? Pa onda imate subjektivni problem, na razini kolektivne svijesti, prešutno udruživanje u masu promašenih slučajeva.Stepenište koje je jako oštećeno?
Nisu, ne....
Stepenice su savršeno napravljene.Samo neki ljudi, umjesto da se penju pažljivo - step by step, spuštaju se po rukohvatu sa trećeg kata u prizemlje, zatim se vraćaju velikim koracima na treć kat, preskačući stepenice , grabeći po pet odjednom - da bio se mogli - spuštati.
Djeca, vječita neposlušna djeca, koje roditelji nisu sprašili po guzici - kad su to zaslužila, pa danas kad su "veliki" rade pizdarije.

O NORIJADI JOŠ PONEŠTO.....

Ovo namjerno nisam htio napisati, baš onoga dana kada je "održana" norijada u HR.
Ja živim u Rijeci, pa prema tome, ne mogu pisati o onome, što se dešava u nekim drugim gradovima, za vrijeme norijade.To možete učiniti vi u komentarima ispod ovoga posta.
Ja ću se za to vrijeme vratiti malo unatrag, kad norijade kao takve nije bilo, već smo mi običnim flomasterima pošarali majce (ne majice) i košulje,torbe ,face i ruke i leđa i pri tome popilo veću količinu vina ,pive, ili nekog drugog žestokog alkoholnog pića i to najćešće,Kruškovca.
Kruškovac je tradicionalno kao takav, uvijek pripadao ženskom spolu, koji se je dobro, toga nasrao, a zatim beskonačno ispovraćao do zelenila. Hrabriji bi obučeni skočili u Riječinu ili more i tu je sve završilo uz poneku akustičnu gitaru ili najboljem slučaju neki ili nečiji kazetar koji to naravno nije preživio.Standard.
No već godinama unazad, maturalci čine po meni jedno neoprostivo zlo, koje je kao simbol, ali i zbilja prisutno u našim životima.
Brašno.
Brašno je simbol gladi odnosno obilja, ono manifestira onaj minimalan činbenik, da bi jedan narod ili nacija mogla preživjeti, u nekakvim teškim vremenima, kao što je rat, ekonomska kriza , potres ili suša. Po rezervama brašna, se važe čvrstoća jedne države.I dok je već godinama veliki dio stanovništva (kojeg mi i rijetko srećemo na cesti) gladna kruha i drugih osnovnih živežnih namjernica - naš maturanti prosipaju na stotine tona brašna od kojeg se radi - KRUH.
Onaj kruh kojeg jedemo svaki dan. Kojeg sada imamo i ne razmišljamo da ga jednostavno za dva dane sasvim iznenada - nestane.
Kakva je to oholost i bezobzirnost mladih ljudi, koji su tek završili svoje srednje školovanje, ne položivši još čak ni maturu - i koja ih još tek čeka.
Gomila bezkarakternih likova kome su važniji mobiteli i bonovi od jednog pišljivog brašna kojeg (by the way) ima na policama na pretek.
Ko ih je to naučio?
Da li oni profesori u školi razmišljaju o poruci, koju šalju ti mladi ljudi dalje - slijedećoj i slijedećoj generaciji maturanata?
Kakve su to vrijednosti i tko je tu zakazao?
I dok svi upiru prstom, u alkohol, u drogu, u pušenje - koji će kod nekih biti jednodnevni izlet u pijanstvo i povraćanje - prosipanje brašna nitko ni ne spominje.
To je nešto kao sasvim prihvatljivo i normalno - E PA NIJE!!!
Jer,
stanovništvu slabog imovnog stanja, nije do droge ili pušenja ili litre kruškovca , ali do brašna - je, vjerujte mi na riječ. Jede se iz koševa za smeće, svakodnevno.Supruga mi je već par puta dala znak gurnući me lagano laktom, u moju ruku, da pogledam u tom smjeru i nisam mogao vjerovati što sam vidio - da neki Riječani sasvim lijepo obučeni - jedu iz koša za smeće, kad ih nitko ne vidi ili pak spremajući odbačeni kifl nekog riječkog srednjoškolca - posakriveć u džep za kasnije.
Brašno.
Što vam prvo padne na pamet kad netko kaže brašno?
- KRUH - tako je , kruh.
Ne padne vam na pamet Eurosuper 95, ali niti kapučino.
Brašno simbolizira kruh. Bacati kruh nije lijepo.
Nije niti poučno.
Nadam se, da će toj umjetno stvorenoj atmosferi i lažnoj tradiciji, netko razuman i utjecajan stati na kraj dogodine.
Nadam se isto tako, da će sudionici tog nonsense perfomansa, dobro razmisliti o onome što su s time rekli drugima - o sebi.
Možda bi najbolji efekt bio, da im ta kila brašna, pofali na duže vrijeme u životu - kako bi ga znali cijeniti,
i život i brašno.

JUGOSLAVIJA

Čitav niz stvari koje sam pročitao zadnjih dana, po raznim forumima, blogovima , novinama i televiziji jednostavno me je natjeralo da napišem ovaj post. Kad danas kažeš, Jugoslavija - mladi ljudi rođeni u vrijeme Republike Hrvatske pa i ranije od 1985 pa premqa 90- tim znači za vrijeme Jugoslavije (kao i moj sin) o tome imaju jedno vrlo negativno mišljenje - koje im se nametnulo kroz razne medije i političku sadašnjost.Pa evo, da malo prolistamo Jugu, sa svim manama i vrlinama ili da spomenemo njene dobre i loše strane.Teško je uopće Jugu staviti u kontekst današnje Hrvatske i ako se sastoji od istog stanovništva, koje živi na ovom (našem) prostoru.
Prije nego počnem sa činjenicama koje su stvarne i nisu izmišljene, uvijek se zapitam :
Što su ljudi očekivali od Hrvatske kao države - kad su u igri, potpuno isti ljudi kao i u Jugoslaviji ,sa potpuno istim pristupom stvarima, ljudima i mentalnim sklopom ili mentalitetom- Ameriku? Njemačku?
Pa da je neko htio, od ove zemlje (Hrvatske) napraviti nešto, odnosno zemlju u kojoj bi trebali, kao svi živjeti - bolje, već je to mogao napraviti odmah, ne bi ni bilo rata, ni rušenja, niti ubijanja...ali nije..
Ali idemo redom. st
S obzirom da znam, veliki broj ljudi, koji pljuju po Jugi, kao nečem odvratnim i nakaradnim, uz to pridodavajući primjedbe poput, totaliristička, srbokomunistička, mračna, zatvor za hrvatski narod, i još svakojakih bisera književnih izraza, a materijalno su stajali odlično, a i istu tu državu su pokrali tako dobro da nisu više znali kamo će stavljat novac i od tog novca žive još i dan danas - i zato najprije ću izaći u susret baš "njima" i nabrojati sve "negativnosti" nekad njima "drage" SFRJ - zvane Juga.

1.Nisi se smio nikako pačat u politiku.
2.Nisi ništa mogao govoriti protiv političara ili protiv sistema.
3.Hrvatstvo je bilo zatrto, političkim i policijskim pritiscima i kao takvo je bilo nepoželjno i zabranjeno (koje to hrvatstvo ?)
4.Srbi su bili na svim važnijim položajima, u vojsci i privredi.
5.Nisi mogao slobodno trgovati devizama.
6.Navodno je sav novac završavao u Beogradu
(svih 9 milijardi dolara od turizma- no sad ih imamo mi - gdje su? )
7.Nije bilo naizmjence ulja, šećera, kave, benzina.
(koliko ste novaca na tim stvarima izvukli švercom i preprodajom)
8.Nije bilo dosta robe široke potrošnje
(koliko je novaca s tim zarađeno preprodajom traperica, i stranih proizvoda)
9.U školama i firmama vladalo je stanje podobnosti i političkog odgoja u duhu Saveza komunista (primanje u pionire, razni politički blagdani , veličanje borbe NOR-a itd)
10.Privatno vlasništvo bilo je nepoželjno i na njega se gledalo kao nešto negativno i tako se je stvarala negativna svijest o njemu.
11.Policija je imala prevelike ovlasti koje su se zlorabile u političke svrhe.
12.Nije bilo dozvoljeno višestranačje ili ništa što bi moglo voditi razdvajanju države.

Evo mislim da su ovo gotovo sve loše stvari koje sam uspio izvući iz sjećanja.
No kad sada pogledam tu listu, uopće mi se ne čine - kao negativne, nego vrlo pametne. Istina je, da su se neke zlorabile, ali nitko nije savršen pa ni Yu sistem - falilo mu je 1 % da bude 100% super država.

Idemo sad objektivno obraditi ove loše strane.
1.Nisi se smio pačat u politiku - pa tu ne vidim ništa loše, dobro bi bilo da je i danas tako, a ne da svaki kreten može sjediti u saboru i primati visoku plaću a da nikad ne kaže ni A. Onda se je točno znalo ko se s tim može ili ne može baviti.Onda je to bilo kroz PARTIJU, a danas to ide po babi i stričevima- ortacima.

2.Nisi smio ništa govorit protiv sistema i političara - da ta je bilia jebena odluka., možda da je to funkcioniralo fleksibilnije, do svega onog kasnije ne bi ni došlo.

3.Hrvatstvo je bilo zatrto pritiscima društva i policije
- da je to je istina, jer gdje god se je to spominjalo, uvijek je to završilo sa ustašama i četnicima. Svatko je htio hrvatstvo iskoristiti za svoje vlastite račune i odgoj. Ne sjećam se da je ukinuto hrvatsko zagorje ili bilo što istinsko i narodno hrvatsko.Da, je - u simbolima, koji su se opet mogli iskoristiti u loše političke svrhe. Kad bi sad razglabali o tome, mogli bi u nedogled - jer se je uvijek činilo da za sve što je hrvatsko, zaljepljena je naljepnica- ustaše.

4.Srbi su bili na svim važnijim položajima u privredi i vojsci.
- istina, to je vjerovatno bilo zato, jer se Hrvatima nije nikad vjerovalo, što se je na kraju pokazalo i istinitim - jer su sa Slovencima razbili Jugu.

5.Nisi mogao slobodno trgovati devizama niti ih slobodno posjedovati.
To je istina, mada su postojali devizni računi, koji su se strogo kontrolirali.

6.Sav je novac od turizma završavao u Beogradu.
- to je istina Hrvatska je najmanje novaca od svih to dobivala natrag.
Time su se pokrivali razni djelovi zemlje, koji su bili ili ne razvijeni ili lijeni.Najviše je odlazilo na vojsku. No danas više nema Beograda, kamo ti silni novci odlaze danas?... ,
jer ispada da bi za 4 godine vratili cjelokupni dug RH.

7.Nije bilo naizmjence ulja, šećera, kave, benzina
- tek sam nedavno saznao, što se je dešavalo u tim godinama.Nije bilo nikakve stvarne krize, nego je kriza bila izmišljena - evo što se je zapravo radilo.
Neka tvornica koja bi izgubila tržište, na nekom dijelu svijeta, imala bi goleme zalihe robe, koja se kvari (npr. ulje).Tvornica bi jednostavno obustavila isporuku ulja,u dogovoru sa državnim vrhom i nakon nekoliko tjedana proširila se vijest, da nema više ulja pa su ljudi počeli kupovati na desetke boce ulja i tako je uljara prodala, sve viškove zaliha prije nego im istekne rok trajanja.
Odličan recept i za benzin i slične pizdarije.

9.U školama i firmama vladalo je stanje podobnosti i političkog odgoja u duhu Saveza komunista (primanje u pionire, razni politički blagdani , veličanje borbe NOR-a itd)
- ako me je išta za vrijeme juge nerviralo onda je to bila traženje unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja.Ta pošast je bila tako velika da su se ljudi (a koji to ljudi , neki drugi ljudi ili mi?) natjecali ko će u kome pronaći neprijatelja države. Mislim da danas u Hrvatskoj ,nije ništa bolje po tom pitanju, jer se na svakom forumu nekome stavlja na nos, kako on nije hrvat i nije za hrvatsku.
Jeste li se konačno prepoznali?

10.Privatno vlasništvo bilo je nepoželjno i na njega se gledalo kao nešto negativno i tako se je stvarala negativna svijest o njemu.
- to je istina i taj JAR hrvatske zavisti nad tuđom imovinom vlada i danas, i od tuda dolazi sva nesloga u Hrvatskom narodu.

11.Policija je imala prevelike ovlasti koje su se zlorabile u političke svrhe.
- i to je istina, a poveži sa točkom 9 i dobiti ćeš zatvoreni krug, praćenja ,prisluškivanja, privođenja i ispitivanja, te čudnih dosjea kojeg sam imao i ja osobno.

12.Nije bilo dozvoljeno višestranačje ili ništa što bi moglo voditi razdvajanju države.
- da, to koliko je bilo loše, toliko je bilo i dobro - i mislim osobno, da nismo kulturološki uopće spremni za takvu vrstu komunikacije i svijesti.


Sad bih pokušao nabrojiti neke dobre strane tog društva odnosno mraka komunizma.

1.Bio je vrlo mali broj krvnih delikata izvršenih vatrenim oružjem.
2.Na prste jedne ruke mogao si izbrojati pljačke banaka ili nečeg drugog.
3.Nije bilo droge, ako je i bilo - bila je pod okom policije i vješto pod nadzorom.
4.Sa YU pasošem mogao si bez vize ići po čitavom svijetu i nigdje nas nisu gledali poprijeko.
5.Svaki radnik mogao je i (dobio je) stan od firme u kojoj je radio - gratis.
6.Zdrastvo je bilo besplatno.
7.Visokoškolstvo, ali i ponegdje osnovno školstvo bilo je besplatno
u osnovnim školama su se samo kupovale knjige i bilježnice te ostala oprema za školu.
8.Policija odnosno Milicija se je poštovala i nije ti palo na pamet da im se suporotstavljaš ili vrijeđaš, a kamo li napadaš fizički, iako je policajac tog doba bio znatno manje obrazovan od današnjeg policajca.
9.Gotovo u 90 % slučajeva si nakon škole ili faxa dobio odmah posao i imao odličnu plaću.
10.Sa tom plaćom mogao si častit svoju kompu i kolege s posla i normalno živijeti do kraja mjeseca.
11.Roba u dućanima bila je uglavnom domaće proizvodnje i jako kvalitetna (uglavnom)
12.Godišnji odmori su svima bili zagarantirani i plaćeni kao i prekovremeni rad ili slobodni dani.
13.Cijenio se je rad radnika u industriji ,a naročito od viskoobrazovanih osoba.
14.Mogao si na kredit kupiti što god hoćeš.
15.Firme su plaćale radnicima doškolovanje i napredak u školovanju.
16.Opća sigurnost u životu je bila na visokom nivou kako u sigurnosnom smislu, tako i u materijalnom smislu.
17.Od plaće se je moglo dobro živjeti.
18.Država je gradila tvornice, na mjestima gdje nije bilo uvijeta za opstanak kako bi ljudi ostali živjeti, u svom kraju i kako bi imali gdje raditi.
19.Postojale su preko ljeta Omladinske radne akcije, gdje su se mladi dobrovoljno javljali i gradili neku cestu ili prugu ili nešto treće - gratis, a država bi im omogućila hranu, smještaj, odjeću za rad i zabavu.
20.Vodila se je briga o djeci i njihovim slobodnim aktivnostima.Svi su se bavili nečim.
Mogao bih ovako u nedogled, no pitam se ima li smisla, to ikome danas opisivati, ....jer upravo mi se čini da sam napisao SF priču.

FACEBOOK ili KAKO JE CIA DOŠLA BESPLATNO DO VAŠIH PODATAKA

Niste imali šta raditi, bilo vam je dosadno, čuli ste za to pa ste to napravili i vi, napravila je moja frendica -pa sam i ja, mislio sam od toga napraviti nešto korisno i... to su samo neke od isprika koje sam čuo kad bih nekog pitao zašto je otvorio svoj profil na facebook-u.Na fejsu, možete naći svašta, svoje "stare" prijatelje, vidjeti ko se skim pozna i što mu je trenutačno na pameti.Koja zajebancija.Sve je tako lijepo i nevino.Svaki dan netko od mene zatraži novo prijateljstvo, a nikad me nije vidio i razgovarao samnom .
Ali nije ni to važno, koliko ono - kad zavirim u profil nekog nadodanog frenda, a u njegovom popisu prijatelja, nalazi se čitav sijaset političara , glazbenika, književnika - do kojih ne biš, u ovom i slijedeća dva života, stigao niti u ludilu da ti zatrebaju - a oni tu već na listi kao polufrendovi (frendovi mojih frendova).
Pa jebo te život i karma. I baš u tom grmu leži zec. To je ono što treba obavještajnoj zajednici kao što je CIA.Kojim putem se može doći do određenih osoba.Poznaješ mrava, koji poznaje miša, koji poznaje pčelu, koja poznaje pingvina - eto gotovo, pingvin nam je na dohvat ruke, ne moramo vrbovat pingvina na nekom hladnom polu i smrzavat se tamo - kad poznajem mrava, koji živi u mojoj kući dva kata niže -pis of kejk.
Uz to, tamo još stavljamo svoje navike, komentare iz svakodnevnog života.
I da je bar to sve praktično i transparentno, pa da možeš vidjet kad ti zatreba netko - nego nije, ne možeš to vidjeti, ako nisi u FACEBOOK-u i tu uskače ona poznata engleska poslovica "kjurioziti kil d ket"
Ubrzo je to kojekakvim šprehama postao hit i sad je glavna fora sakupiti čim više - "frendova".
Kaže meni jedna klinka od 13 godina:
Imaš fejs?
A ja joj kažem ne ja sam bez fejsa !!!!!??????
Ona kaže oćeš mi biti friend, ja kažem hoću.
Ona mi pošalje zahtjev za frendovanjem i ja prihvatim ( znam je sa vikalice na blogeru.hr)
Pogledam njenu fotku i zaključim da ima izazovna usta i kažem joj da ima izazovna usta. Mogao sam joj reći da ima lijepe oči ili dobro dupe - ali nema sve što na njoj vrijedi su usta- trenutačno i to je čini interesantnom.
Ajmeee... odmah je to upucavanje, odmah sam ja pedofil, djecožderac..više ne možeš nikome ništa ni reć, a da pri tome nemaš sa sobom logaritamske tablice za smisaoni govor bez primjesa dvoznačnosti.
Ma nabijem te na kurac - evo ti pedofilije glupačo.
Kad si tako glupa već sada - što će tek biti za 5 godina.
Više te čovjek ni štapom neće moć dirat, od zagađenosti kako mozga tako i - tijela.

I za to danas zatvaram svoj profil na FACEBOOKU- kome krivo kome pravo.
A što se tiče CIA-e i njihovih sakupljanja sličica ljudskog carstva , nabijem ih nakurac zajedno sa satelitima, oko zemaljske kugle.
Neću biti ničiji mrav - ali niti pingvin.